Duhovni kutak

Duhovna obnova na Remetama: Duhovnost karmelskih laika

Duhovna obnova na Remetama: Duhovnost karmelskih laika

Duhovna obnova na Remetama: Duhovnost karmelskih laika

Zajednice karmelskih laika BSI Zagreb, Hrvatski Leskovac i Slavonski Brod u svetištu Majke Božje Remetske 24. rujna 2011. su imale duhovno obnovu na temu: Duhovnost karmelskih laika. Voditelj je bio o. Mato Miloš, OCD

 

1. Duhovnost karmelskih laika
Na samom početku svoga predavanja otac Mato postavio je pitanje o tome tko su zapravo vjernici laici. Poziv vjernika laika u današnje vrijeme ima naročito značenje jer oni traže Božje Kraljevstvo baveći se vremenitim stvarima. Čitajući dijelove spisa Lumen Gentium 31 naglasio je da je svjetovna narav laicima vlastita i posebna i da su oni mladice na trsu koji je Isus Krist. Karizma laika unutar Crkve očituje se kroz sakramente sv. Krštenja, sv. Pričesti (sjedinjenje s Isusom) i sv. Potvrde (pomazanje Duhom Svetim). Unutar Karmela BSI ta se karizma očituje u služenju Bogu i ljudima, a uobličila ju je bl. Majka Marija Terezija od sv. Josipa rekavši da trebamo Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti i Boga u svima ljubiti.

Apostolat laika sastoji se u razvijanju darova koje nam je Bog dao, te nastojanju na intimnoj povezanosti s Kristom. Životna povezanost s Kristom odvija se na razini biti (u sakramentima) i na razini svjesnog djelovanja (suradnja s milostima i svjesno djelovanje). Duhovnost karmelskih laika je posve kristološka, jer ulazi u Isusovu nakanu spašavanja ljudi. Kršćanska molitva i razmatranje prerastaju u mistiku, pa se tako obistinjuje misao Karla Reinera da kršćani današnjeg vremena trebaju biti mistici. Mistik je osoba koja je dirnuta duhovnim i pripravna je služiti Bogu svojim životom.

U svakom čovjeku boravi Sveto Trojstvo i život kršćanina preobražava se u dosluhu sa sv. Trojstvom te tako raste u kršćanskom savršenstvu. Laici tako postaju kraljevsko svećenstvo u biblijskom smislu jer na Euharistiji svoj život i rad prinose Bogu. Također imaju i proročki dar jer ukazuju na prisutnost Zloga u svijetu kojem je glavni cilj izopačivanje Evanđelja. Pri tome se misli na objavu Božje slave, a ne na proricanje budućnosti. Dužnost svakog kršćanina je ukazati na zlo i stati uz Svjetlost, kroz svjetovni život pokazati Božju snagu. Vjernik laik najprije u sebi mora pobijediti zlo i grijeh, a to se odvija kroz duhovnu borbu. Svjetovna narav laika je vlastita i posebna jer oni proslavljaju Boga u Kristu Isusu boraveći u svijetu. Vjernici laici trebaju ostati u stanju u kojem ih je zatekao poziv i raditi na posvećenju svijeta vođeni evanđeoskim duhom i svijetleći svjedočanstvom za Boga živoga. Duhovni poziv vjernika laika je živjeti svetost kroz svakodnevni i sakramentalni život, te pomoći malenima, potrebitima i patnicima. Pa ipak, usprkos posvećenosti vjernika laika duhovnom pozivu, ne smije trpjeti njihov obiteljski život.

 

2. Duhovni odgoj karmelskih laika
U drugom dijelu duhovne obnove otac Mato govorio je o tome kako laike treba pozivati da rado slušaju Božju riječ, pozvati ih na molitvu i usavršavanje u krepostima i samozatajnosti. Duhovnost laika nije samostanska niti monaška. Mogla bi se usporediti s geslom „Moli i radi“ sv. Benedikta koje upućuje na to da se treba jednako posvetiti radu koliko i molitvi, tj. molitvi jednako koliko i radu. Svakodnevna osobna molitva odvija se kroz čitanje Biblije i Svetog pisma i različite druge aktivnosti. Veliku zadaću u vjerskom odgoju djece imaju roditelji jer su oni djeci najbolji uzor kršćanskog života. Preporučuje se povremena molitva krunice u obitelji ili čitanje Sv. Pisma, a potrebne su i jednostavne molitve i zazivi.

Bog je uzor savršenog života, a svakodnevni život odvija se u izmjeni rada i kontemplacije. Zato treba moliti i kad se čini da molitva nema smisla. U kršćanskoj duhovnosti meditacija je zanemarena, iako bi se na njoj trebao bazirati život svakog kršćanina. Božju riječ potrebno je čitati i nad njome meditirati, te slušati je sudjelujući na Euharistiji. Poziv svakog kršćanina je u Bogu, s Bogom i za Boga raditi na spasenju duša. Ispunjenost karmelskim duhom čini da laici u svijetu djeluju na karmelski način. Čitanje Biblije odvija se u nekoliko stupnjeva: najprije se čita tekst iz Evanđelja nad kojim se razmatra, kroz motrenje sluša se što nam Evanđelje poručuje, a zatim se to u vlastitom životu pretvara u djelo, čin. U posljednje vrijeme pojavilo se mnoštvo molitvenih zajednica, ali mnoge od njih ne postižu svoju svrhu. Pred Bogom treba šutjeti i slušati ga, a on će nas u određenom trenutku (koji on izabere) pozvati na kontemplaciju. Pri tome treba imati na umu da je dar kontemplacije nezaslužen i odraz je Božje ljubavi i milosti. U svakodnevnom životu potrebno je zadržati vedrinu i mir imajući pred očima Isusa koji pred svoje nije izlazio tužan ni turoban.

Kontemplativni život uključuje i akciju. Karizma sestara karmelićanki Božanskog Srca Isusova uključuje brigu o djeci i starcima, ili kako se to ponekad kaže: „Biti nogama na zemlji, a glavom u nebu.“ Pozvani smo da svjedočimo autentičnog Isusa kojeg propovijeda Crkva. Dopušteno je ponekad od Isusa nešto i zahtijevati, ali da bismo ga nasljedovali, potrebna je volja. U današnje vrijeme na zapadu se u velikoj mjeri proširila istočnjačka duhovnost i meditacija. Pa ipak, postoji velika razlika prema kršćanskoj duhovnosti koja, za razliku od istočnjačke, propovijeda utjelovljenog Isusa.

U svakodnevnom životu karmelski laici trebaju aktivno primjenjivati kršćanska načela, osobito zbog pojave nezdravog autonomnog sekularizma i ateizma koji vladaju svijetom i uče da Bog nije potreban. Zbog toga je potrebno sustavno katehiziranje vjernika laika, te njihov znanstveni odgoj. Prvi teolozi u povijesti Crkve bili su vjernici laici od kojih su mnogi tek kasnije postali svećenici i redovnici. Potrebno je znati i činiti ono što Bog hoće od nas. Odgajanje laika za apostolat može se provoditi kroz kongrese, razgovore, tribine, predavanja, duhovne obnove itd. Zbog toga je potrebno poznavati Evanđelje i socijalni nauk Crkve prema papinim enciklikama.

 

Iskustvo duhovne obnove članova ZKL-a

Uvijek se pitam mogu li i ovaj puta ići na duhovnu obnovu i to još cjelodnevnu? Pa toliko bih toga trebala obaviti, a mogla bih taj dan. Tako je bilo i tog 24.9.2011. Još s primislima jesam li isključila štednjak nakon jednostavnog ručka kojeg će si djeca moći podgrijati krenula sam ususret još jednom Susretu. Da, Susretu velikim slovom- i tako je bilo. Susret s ljudima unutar višestoljetnog samostanskog zdanja u Remetama mira i reda, svakako je i susret s Bogom. U tome su nas vodili s. Maja Pavla i uvijek predan i spreman, jednostavan, jasan i nedvojben duhovnik ZKL-a o. Mato Miloš. Sestra Maja Pavla pozdravila nas je i predstavila samostan i crkvu koja se skladno ugnijezdila između južnih obronaka Medvednice i postala marijanska oaza za tolike tražitelje svetog. Otac Mato Miloš kroz dva predavanja vodio nas je da zaista zaživimo kao „Lumen gentium“, (svjetlo naroda).

Mene na to potiče nekoliko njegovih istaknutih misli tog dana. Što je duša u tijelu – to su kršćani u svijetu!
-Mi smo Crkva, a ne da pripadamo Crkvi!

-Crkva živi u svijetu, no nije od svijeta!

-Molitva neka bude rad, a rad molitva!

-Ne možemo raditi za Boga, a nemati vremena za Boga. I obitelj se raspada ako radimo za obitelj, a nemamo vremena za njene članove.

-Vjernici laici trebaju stati u prve redove borbe protiv nezaposlenosti, nepravde, u politiku – ne mogu se nipošto odreći rada na općem dobru.

I još jedna misao koja je mene ovog puta zatekla, prenula i ponijela na promišljanje više od ostalih, bila je ta da je Isusova bitna značajka zajedništvo i da Crkva u zajednici naviješta
pravog Isusa.

Pitam se koliko ja učestvujem u punini života svoje obiteljske zajednice, Crkve, posla, susjedskoj, prijateljskoj zajednici kako to, očito, Isus od mene traži. Našli smo se tokom dana i u
manjim grupama, gdje je zanimljivo bilo upoznati vjernike iz Slavonskog Broda, Svete Nedjelje, Zagreba i čuti njihova iskustva iz tih zajednica. Završili smo duboko produhovljenim
satom molitve i šutnje kojeg je vodila ponovno s. Maja Pavla.

I što reći na kraju? Dobro je da sam i ovaj puta obitelj ostavila na podgrijanom ručku, a našla još jedan poticaj kako da im se približim. I Bogu u čovjeku!

Pripremila: Dragica Šainović

… Na duhovnoj obnovi posebno me se dojmio rad u skupinama. Uz čitanje DOGMATSKE KONSTITUCIJE O CRKVI ¨LUMEN GENTIUM, o laicima – potaknuti predavanjem našeg duhovnika patera Mate iznosili smo svoja iskustva iz našeg svakodnevnog života. Meni se posebno urezalo u sjećanje da mi laici trebamo živjeti i raditi u svojem staležu što časnije svoje
poslanje, a nošeni mišlju naše utemeljiteljice BOGA DA U SVIMA GLEDAMO, BOGA U SVIMA LJUBIMO, BOGA U SVIMA SLUŽIMO.

Tim riječima potaknuta, iznijela sam svoje iskustvo o njezi bolesnika kada sam stvarno te riječi pokušala provesti u djelo. Rezultat je bio fantastičan i mogu reći Bog je prosipao svoju milost i na mene i na tu staricu koju sam njegovala. Ja sam u njoj gledala Isusa, a čini mi se i ona u meni – zajedno smo ga proslavljale u svom životu. Jedna gospođa posvjedočila
je o svojem obraćenju i beskrajnoj ljubavi koju gaji prema Majci Božjoj, te o milostima koje je zadobila po Njenom zagovoru. Čuli smo također svjedočenje gospodina koji ima brojnu obitelj sa sedmero djece – kako se Bogu služi u obitelji. Jedna gospođa nam je ispričala kako u svakodnevnim životnim i poslovnim izazovima sa pouzdanjem u Boga sve rješava i sve dobro završava. Rad u skupinama nam pomaže da se bolje upoznamo i da iznosimo svoja mišljenja o određenim temama.

Pripremila: Ivanka Srdarević

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

13 − three =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *