Duhovni kutak

Uspon (84) Hrv. Leskovac

Uspon (84) Hrv. Leskovac

Uspon (84) Hrv. Leskovac

USKRS, DIVAN POČETAK!

 

Uskrs, divan početak! Slavimo radosno ovaj dan, dajmo jedan drugome poljubac mira! Zovimo braćom i one koji nas mrze, ne samo prijatelje koji nam dobro čine i koji su za nas trpjeli! Oprostimo jedan drugome, u čast Uskrsnuća. Zaboravimo uvrede! (…)

Jučer sam bio razapet s Kristom, danas sam s njime uskrsnuo. Jučer sam bio s njim zakopan, danas se s njim dižem iz groba. Poklonimo, dakle, svoje najljepše darove onome koji je za nas umro i uskrsnuo! Ne mislite da pri tom pomišljam na zlato, srebro, svilu, drago kamenje. Žalim ta jadna dobra zemlje, jer – čim se pojave – redovito dolaze u ruke razbojnika, robova ovoga svijeta. Najdragocjeniji dar jesmo mi sami, naše osobe. Poklonimo mu to što smo oblikovali po uzoru na nj. Budimo ponosni na svoju veličinu! Počastimo naš uzor onim što je od njega i poteklo. Jer mi moramo biti s Kristom, kao što je on bio s nama. Moramo postati «bogovi» za nj, kao što je on za nas postao čovjek. On je uzeo gore da bi nam dao bolje. Postao je siromah da bi nas obogatio svojim siromaštvom. Preuzeo je ulogu roba da bi nama omogućio slobodu. Ponizio se da nas uzvisi. Prepustio se iskušenju da bi vidio kako mi trijumfiramo. Dao se prezreti kako bismo se mi ovjenčali slavom. Umro je da nas spasi. Uzašao je na nebo da nas jednom tamo odvede. Nas… koji smo se stropoštali u grijeh!

SV. GRGUR NAZIJANSKI (+389/390)

____________________________________

NAĆI SEBE TRAŽEĆI BOGA

U potrazi za Ljubljenim

Osoba je ostvarila „otkupljeno lice“ kada pronađe „svoga Isusa“. Za Sv. Pavla to je bio „Isus raspeti“. Toliko je bio zaljubljen u svoga Isusa da je strastveno vikao neka je proklet svaki onaj tko ne ljubi njegova Isusa. Sv. Franjo Asiški se zaljubio u Isusa siromašna lica, Sv. Margareta Marija Alocoque u Isusa probodena Srca… Tko je bio Isus Anne Marije Tauscher, ili bismo se mogli i ovako pitati: u koje Isusovo lice se ona zagledala i ostala očarana čitav život?

Prva misao koja nam se nameće jest – ljubav majke Marije Terezije bio je Isus putnik, Isus koji je hodao ovom zemljom, išao je od grada do grada da naviješta Božje kraljevstvo, da naučava, da tješi i liječi duševne i tjelesne rane, da skupi izgubljenu djecu Izraelovu. Anna Marija je bila takva: ona nije čekala da potrebiti dođu k njoj, ona je neumorno išla i tražila napuštenu djecu. Ustrajući pri našoj slici o lokomotivi, mogli bismo reći da kod mističnoga identiteta Isus postaje njezin „vlakovođa“, njezin „strojovođa“ kojem se lokomotiva predaje svakim svojim vijkom znajući da je u dobrim rukama!

Da bismo našli Isusa majke Marije Terezije, moramo se zaustaviti na jednoj karakteristici njezine duhovnosti – njezinoj silnoj želji da trpi za Isusa, za spasenje duša.

____________________________________

Newton o uskrsnuću Gospodnjem 

Jednom su zapitali Newtona: “Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?”

Na to je znanstvenik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: “Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?”

Nije dobio odgovor.

Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge.

U prašini nije ostalo niti jedna željezna čestica.

Tada Newton reče prisutnima: “Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada bude trebalo da se obuku u svoja proslavljena tijela.”

____________________________________

KROZ LITURGIJSKU GODINU

Uskrs – Bog na vidiku!

Uskrs je tek onda ako je novi život ovdje i sada. Kako to razumijeti? Ne radi se uopće o tome da shvatimo Uskrs ili da razumijemo uskrsnuće – nipošto. Isusovim uskrsnućem promatrano čisto razumski nije se ništa promijenilo. Svijet je ostao i dalje svijet – doduše s darom njegova uskrnuća ali i svakodnevnim umiranjem. Problemi svijeta, patnje i sumnje ostali su i dalje postojati. Očima vjere gledano ipak se od tog prvog Uskrsa sve promjenilo! Stoga, vi i ja pozvani smo „promijeniti smjer“ svojih života.

Dakle, svake godine ista poruka, svake godine nova poruka uskrsnuća. „Krist je uskrsnuo“ – pjevamo i naviještat ćemo ovih uskrsnih dana. Sad je na nama da prevedemo te riječi u naše živote. Jer, ne može se slaviti Uskrs i nastaviti se dalje ponašati, kao da je sve ostalo po starome. Uskrs ima posljedice, ne samo za žene na Isusovom grobu nego i za nas danas.

Sad smo mi na potezu, jer Uskrs nije ničija (ni Božja!) privatna stvar, nego se tiče svih nas. Već je govor o onome što se dogodilo na grobu početak uskrsnog življenja. Ženama nekoć na grobu pred njihovim se očima Bog pojavio potpuno izravno. U tom trenutku nisu znale ništa bolje učiniti, nego smjesta otrčati, kako bi učenicima, sljedbenicama i svojim prijateljima najavile: Bog je na vidiku! To međutim zahtjeva cijenu vjerničkog pouzdanja.

Ta je cijena možda mnogima danas previsoka. No, upravo i jedino vjerom i kroz vjeru moguće je nadići granice smrti, to je poruka Uskrsa i polog budućnosti. Jer naše ljudsko bivstvovanje nije i ne smije biti određeno smrću, nego mora biti određeno životom, ovdje i sada. A ta odluka za ljudskiji život ovdje i sada, jest upravo život vječni, uskrsnuće, pa i blagdan Uskrsa nije ništa drugo nego Bog na vidiku! „Bog na vidiku“, koji želi biti „viđen“ i prihvaćen upravo u i preko brata čovjeka.

fr. Frano Prcela

____________________________________

Izvor: Uspon (84) travanj 2018.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

12 + 15 =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *