PORTFOLIO DETAIL 

Buško jezero, 2018.

ŽIVI BOG PRED ČIJIM LICEM STAJASMO

dojmovi s duhovne obnove karmelićanskih laika

Posljednji vikend klimatološkog ljeta, 1./2.rujna bio je kao stvoren za „punjenje baterija“ pred nadolazeću školsku i akademsku godinu. Naš su autobus većinom zapunili naši leskovački, strmečki i zagrebački laici.

Duhovne voditeljice putem bijahu nam s. Petra Mirjam te s. Lidija koje su nam, prije molitve Jutarnje iz Božanskog časoslova, osvijestile zadanu temu čitanjem odabranih ulomaka o Podrijetlu i svrsi družbe Karmelićanki BSI, podsjetivši kako je Majka Osnivateljica od Duha Svetoga „primila milost i zadaću da Crkvu obogati novom zajednicom nadahnutom Evanđeljem.“ Nadalje, karmelska  je karizma prožeta „duhom proroka ILIJE, koga je Red uvijek smatrao svojim duhovnim ocem.“ A karizma naše Osnivateljice, potaknuta ljubavlju prema sv. Josipu, bila je „sjedinjenje molitve i služenja“, dok je, u raznim apostolskim zadacima, odabrala sv. Franju Ksaverskog kao uzor i zaštitnika. A sam naziv Reda odabran je stoga što se htjelo oživjeti štovanje Srca Isusova (cit. „Po našoj ljubavi ljubav će Kristova postati vidljiva među nama.“) Na kraju ovog duhovno-edukativnog razmatranja opisan je i Grb Karmelićanki BSI (prema Direktoriju naše Majke iz 1925.) Navodim.: Taj se GRB sastoji od smeđeg i žuto-bijelog polja. U prvom se polju nalazi srebrna zvijezda, a u drugom dvije zlatne zvijezde. Smeđe polje označuje poniznost i pokoru, a srebrna zvijezda živuće članove koji se u tome vježbaju. Bijelo polje simbolizira „Rosu nebesku“, Majku Božju, a zlatne zvijezde karmelske svece Staroga i Novoga Zavjeta. Križ je dodala sv. Majka Terezija da rasplamti novu ljubav prema njemu. Kruna sa zvijezdama predstavlja kreposti Majke Božje da potiču sve članove Reda na nasljedovanje. Ruka proroka Ilije, „Oca svih Karmelićana“ s mačem, označuje njegovu gorljivu revnost, izraženu riječima izreke: „Revnost za Dom Božji izjeda me!

Da ne bi sve ostalo samo na slušanju i molitvi, dobili smo zadatak – naći bar jednu poveznicu između proroka Ilije i naše Blaženice.

Nakon podužeg čekanja na granici, konačno stigosmo do našeg odredišta – Karmelskog samostana na Buškom jezeru. Tamo nas je dočekao naš duhovnik i domaćin – otac Đani od Ivana Krstitelja koji je na nas ostavio snažni dojam.

. Ponajprije smo posjetili Etnografski muzej, smješten na katu Samostana, a stalno smo mogli razgledati i etnografske postave u hodnicima, koji prikazuju svu ljepotu nošnji, života i običaja na području cijele Bosne i Hercegovine kroz sva tri njena entiteta. Osobno mi se dopao prikaz ženske nošnje iz Banja Luke s crvenim plaštem koja je na svjetskoj izložbi proglašena najljepšom.

Od 11 sati, u Konferencijskoj dvorani, naš koordinator, p. Đani Kordić, znakovnim nas je jezikom uveo u stil ponašanja – Slušaj i šuti! Uslijedio je zaziv Duha Svetoga kroz pjesmu te pozdrav naše voditeljice Renate Krajine. P. Đani zaintrigirao nas je mišlju kako je hodočašće – avantura. Uslijedilo je objašnjenje naslovnog gesla iz poč. 1Kr, 17 gdje se uvodi Iliju. Od mnoštva duhovnih misli izdvojila bih jednu – BOG JE ŽIV! S pojašnjenjem da se 1/12 dana daje se Bogu ujutro jer On tada prolazi . . .Valja pristupiti s vjerom da je Bog prisutan i da vodi hodočašće. Ne vjerovati osjećajima, već vjerovati da me pozvao! Treba vjerovati u plodnost molitve! Priča o Iliji mogla bi se sažeti u rečenici – Tko si, a ne odakle si! Kroz razmatranje o šutnji i buci shvatili smo da smo u buci manje zahvalni, dok u tišini možemo tražiti na čemu biti zahvalni. Uslijedio je život Ilijin, povezan s dvama kraljevskim brdima – Karmelu i Horebu,a ime Ilijino (hebr. El-i-jahu) znači „Jahve je moj Bog!“

Zajednički je objed također bio osebujan. Blagovali smo u tišini, u šutnji, dok je pater Đani cijelo vrijeme molio. Po objedu dio nas je, poput volontera, ostao oprati posuđe i postaviti stolove za večeru, što nas je još više zbližilo. U šutnji smo razgledali okoliš koji je također prekrasan, a i vrijeme nas je poslužilo. Sunce se radovalo zajedno s nama.

Naši prijatelji iz Zajednice u Slav. Brodu, koji su došli u svom aranžmanu, imaju oformljenu dramsku skupinu koja je za ovu priliku izvela jednočinku, temeljenu na Evanđelju – o bogatašu i prosjaku Lazaru u trajanju od 30 min. Nagradili smo ih pljeskom jer je sve bilo sjajno pripremljeno i izvedeno – od kostimografije do glume, a najstariji je glumac  izgovorio i duhovni monolog oca Gerarda u trajanju 10 min.

Od 16h uslijedila je kratka priprema za ispovijed i duhovni razgovor. „Ispovijed je čudesni sakrament Božje nazočnosti u kojem ja sebe optužujem, a Bog me opravdava“, objasnio je p. Đani. Za svaku se ispovijed treba pripremiti kao da je posljednja, dok je žurba neprijatelj molitve. Od 17h bilo je klanjanje pred Presvetim, a od 18h sv. misa u kojoj je p. Đani nekoliko puta u propovijedi spomenuo svoj omiljeni slogan – On treba da raste (Iv 3,30)

Nakon večere uslijedila je rekreacija, a potom molitva u kapelici sv. Terezije Avilske. Spavanje je bilo predviđeno za 22h, no u molitvi se moglo ostati i duže. Bjelina niskog reljefa u kamenu, nježne, oble stilizacije ostavila je također snažan dojam jer je idealna za kontemplaciju.

Drugog dana, u nedjelju, sv. misa u crkvi prepunoj simbolike, s grčkim ornamentima, od 7h, s nadahnutom propovijedi p Đanija i oproštaj s Karmelom, a ostatak dana najprije panoramska vožnja prema Duvanjskom polju, uz stručno vodstvo našeg vrsnog poznavatelja povijesti ovih krajeva – Mate Krajine (pripovijedao o krunidbi kralja Tomislava, o hajduku Mijatu Tomiću, etc) te dolazak u Dugo Polje i restoran Hajdučke vrleti s eksponatima iz prošlih vremena. Potom  odlazak na grob Dive Grabovčeve, koji je istražio povjesničar i arheolog Ćiro Truhelka, a  kip izradio  Kuzma Kovačić 1998,. u koji je uklesan i natpis: „Zlo u mraku ima oči, na svjetlu oslijepi.“

Vrhunac dana svakako je bila žičara „Blidinje“ i vožnja u trajanju 20 min koja je bila fantastično i nezaboravno iskustvo. No, to još nije sve. Tomislavgrad nas je svakako oborio s nogu – od uređenosti grada do bazilike prepune umjetnina čiji je vrhunac slika Vlaha Bukovca, nastala u Parizu 1888. – Isus, prijatelj malenih. Dimenzije su 3,5 x 4,5 m. Grandiozno! Bazilika je prepuna simbolike slavne, ali i ranjene Hrvatske, no sve su riječi premalo – treba doći i vidjeti. No, kako to obično biva, ono zadnje obično je i najljepše, a za to najčešće ne ostane dovoljno vremena. To su bili knjižnica i muzej – knjižnica je moderna, (najstarije knjige datiraju iz 19.st.), još se uvijek oprema i digitalizira, dok je muzej grandiozan, s nekoliko zbirki. Osobno me se najviše dojmila afrička zbirka jer bogatstva u tom obimu i po ljepoti nisam nigdje u Hrvatskoj vidjela. Osjeća se da je sve rađeno s velikom ljubavlju i pažnjom. U autobusu smo pjevali prigodne pjesme poput „Dođi da vidiš“, a raspoloženje je najbolje izrazila pjesma „Ponosna budi nam zemljo, Hercegovino“. Na stajalištu „Gospe od puta“ voditeljica je Renata kupila sladoled simboličnog naziva Car(a)mel adventure koji smo slobodno preveli kao našu „Karmelsku avanturu“ jer hodočašće uistinu jest avantura. Daj Bože još takvih avantura jer spoj duhovnog, umjetničkog, ugodnog i korisnog rijetka je kombinacija koja u konačnici rađa boljeg, ispunjenijeg, a time i sretnijeg Čovjeka.

Zrinka Martinić

Izvor: Uspon (88) rujan 2018.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

17 + nine =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *