Hodočašće 

Rim 22.-26.3.2012.

Rim 22.-26.3.2012. Rim 22.-26.3.2012. Rim 22.-26.3.2012. Rim 22.-26.3.2012. Rim 22.-26.3.2012.

Kategorija

Oznake

hodočašće rim

Podijeli

Još lani na povratku s hodočašća u Berlin i Sandow rodila se ideja da sljedeće godišnje hodočašće Zajednice karmelskih laika BSI bude u Rim, na mjesta na kojima je Blaženica molila za osnivanje reda i kuće matice u Italiji, te živjela nekoliko godina.

I tako je 22.3. 2012. u 18 h, 94 hodočasnika iz Slavonskog Broda, Zagreba i Hrvatskog Leskovca krenulo put „vječnoga grada“. Prije polaska pater Dario Tokić blagoslovio je u samostanskoj kapelici sv. Josipa sve hodočasnike, kako članove Zajednica karmelskih laika BSI tako i članove njihovih obitelji i prijatelje Zajednice. U pratnji hodočasnika bio je pater Dario te s. Kristina, s. Emanuela i s. Anica Marija koja se posebno brinula za karmelske mlade iz Hrvatskog Leskovca. S laicima iz Slavonskog Broda išla je njihova voditeljica Antonija, a s laicima iz Hrv. Leskovca gotovo cijelo vodstvo. Među hodočasnicima bilo je djece, mladih i starijih, čak i jedna trudnica. Već na samom početku bilo je jasno vidljivo dobro raspoloženje. Također je uvijek iznova dirljivo vidjeti susrete karmelskih laika iz različitih gradova. Predivna su ta prijateljstva rođena na hodočašćima i duhovnim obnovama. Svima nam se čini kao da se odavno poznajemo. Putovanje je brzo prošlo. Molila se krunica, razgovaralo se, smijalo, pjevalo, spavalo… Nakon 13 h u autobusu u daljini smo ugledali predgrađa Rima vozeći se na naše prvo odredište, Rocca di Pappa. S. Emanuela podsjetila je hodočasnike na povijesnu pozadinu ovog našeg posjeta sestrama u Rimu. Kratka šetnja živopisnim gradićem na brdu dovela nas je k dragim karmelićankama u nekad davno tako žuđenu kuću maticu.

Kako opisati osjećaje svih nas? Kako čovjek može shvatiti dobrodošlicu dragih sestara i ovdje? Samo srcem! Doživljaju je naravno pridonijela i hrvatska riječ s. Karmele, talijanske provincijalne poglavarice i sv. Misa u samostanskoj kapelici. Okupljeni oko Isusa, u molitvi, započeli smo naš prvi dan u Rimu. Umorni hodočasnici počašćeni su nakon toga doručkom, a zatim smo razgledali sobu bl. Marije Terezije i izložbu njenih osobnih predmeta i fotografija. Velika žena i velika jednostavnost!

Posjetili smo i župnu crkvu u Rocca di Pappa. Već ovdje, na prvim koracima, zadivljeni smo umjetnošću i veličinom povijesnih zdanja. Nakon zajedničke fotografije krenuli smo uz Castel Gandolfo prema Rimu razgledati znamenitosti izvan zidina. Vidjeli smo Quo vadis kapelicu, baziliku sv. Pavla izvan zidina, prošetali od Laterana do sv. Križa Jeruzalemskog. Najdojmljivije je bilo u Santa Scala. Veliki broj hodočasnika u molitvi je, na koljenima, nebu uzdiže svoje molitve, potresen spoznajom o patnjama na Kalvariji. Vrijeme kao da staje. Poniznost u svakoj kretnji. Navečer još jedan srdačni doček, ovaj put u Villi Monte Mario. Došli smo kući? Ne, većina nas je ovdje po prvi put, ali kao da smo zaista došli kući. Većina tek natuca talijanski, ali osmjesi s obje strane probijaju jezičnu barijeru. Smješteni smo u jednostavne, ali vrlo ugodne sobe. Nakon večere i molitve križnog puta slijedi željno čekani počinak. Umorni smo, ali zadovoljni i znatiželjni što nam nosi sutrašnji dan, pogotovo mi koji smo prvi put u Rimu. Subota je rezervirana za uži centar Rima. Pogled s Gianicola oduzima dah i svi se žele fotografirati s Rimom, a zatim krećemo stopama naše blaženice. Uz s. Pietra in Montorio polako dolazimo na važno odredište, u crkvu s. Marie della Scala. Još jedna zajednička fotografija, a zatim polako ulazimo u crkvu. Zamišljamo našu blaženicu kako ovdje moli devetnice. Molimo i mi. Tu je Mala Terezija, ali i relikvija Velike Terezije. Pravo mjesto za karmelskog laika. Tako je lijepo umiriti se u molitvi na ovom svetom mjestu!

Kako opisati ostatak ovog dana? Hvala patru Dariu! Na svakom zančajnom mjestu dijelio nam je svoje znanje i iskustvo Rima. Al Gesu, Ara Coeli… koja je veličanstvenija? Ostajemo bez daha. Molimo se Malom Isusu, razgledavamo, sjedimo i osjećamo tišinu, spokoj, mir… Nakon pauze za ručak i slobodnog razgledavanja centra Rima krećemo dalje. Uz veličanstveni koloseum pa do sv. Petra u okovima, a zatim opet s našom blaženicom do Gospe od sveudiljne pomoći i s. Marie Maggiore. Ove dvije crkve jednostavno osvajaju ozračjem, mirom, prava mjesta za sabranu molitvu. Poznati prizori, Srce Isusovo, karmelski sveci… Jednostavno osjećaš da si na pravom mjestu.

A onda nedjelja, vrhunac hodočašća! Vatikan!

Ali prije toga sv. Misa u sv. Jeronimu uz priliku za ispovijed. Ovdje su posebno sretni hodočasnici iz Hrvatskog Leskovca zbog susreta s vlč. Alenom koji je već nekoliko godina „naš“ za Božić i Uskrs. Jednostavno ga osjećamo svojim. Većina nas je zadivljena petstogodišnjom poviješću hrvatske zajednice u Rimu o kojoj nam je progovorio vicerektor Željko Majić. Čovjek ponekad jednostavno zaboravi kako je duga i značajna povijest naše vjere za naš narod i državu. Osvijestiti si to, na ovom mjestu i u hodočasničkom ozračju, značajno je i sigurno će dugo ostati u našim srcima kao i naši potpisi u knjizi hodočasnika.

Kratka šetnja do Vatikana, a zatim ulazak u Baziliku sv. Petra. O Bože, koje li milosti! Mnogi se nismo ni nadali da ćemo ovo doživjeti! A sada strpljivo čekamo da nas puste blizu groba bl. Ivana Pavla II. kako bi mu izrekli molitve svog srca. Sjetili smo se svih: svojih obitelji, dragih časnih sestara i svećenika, djece iz Kuće sv. Josipa, kolega s posla, svih potrebitih, zdravih ili bolesnih, siromašnih, tužnih, izgubljenih…

Ovo je vrhunac veličine i veličanstvenosti svega što smo ovih dana vidjeli. Čuju se molitve i pjevanje, sv. Misa je, a mi hodamo, podižemo glave, divimo se, spoznajemo vječnost građevina, umjetnosti, svoje vjere, Božje milosti i ljubavi… Još jedna zajednička fotografija, pokoji suvenir i povratak. U početku svaki u svojim mislima prebiremo sjećanja, a zatim se družimo sve do Zagreba. U povratku zabavljaju nas najmlađi. Svi smo dobro, zdravi i zadovoljni. Imamo kviz znanja, dijele se nagrade. Iznosimo svoje dojmove. Zahvalni smo Bogu što smo imali priliku ići na ovo hodočašće, časnim sestrama što su sve organizirale, patru Dariu za predvođenje sv. Misa, vodstvo, blagoslove i ulogu vodiča. Zahvalni smo jedni drugima za pomoć oko djece. Zahvalni smo djeci što su bila strpljiva i dobra. Zahvalni smo što smo uspjeli našim prijateljima koji nisu dio laičke zajednice pružiti osjećaj pripadnosti i
prijateljstva. Drago nam je da su se ugodno osjećali s nama. Oni su dio one naše: „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!“

Zadovoljni, zahvalni, obnovljeni i s iščekivanjem sljedećih stopa naše bl. Marije Terezije od sv. Josipa vraćamo se svakodnevnim aktivnostima s nadom da ćemo još više Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti!

 

Suzana Plavec

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

thirteen + fourteen =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *