Hodočašće 

Sombor 29.-30.5.2010.

Kategorija

Podijeli

Rano ujutro 29.5.2010. članovi ZKL-a BSI iz Hrvatskog Leskovca i Zagreba krenuli su na svoje prvo zajedničko hodočašće. Vodio nas je naš duhovnik, pater Mato, a cilj nam je bio njegov zavičaj, Bačka, Subotica i grob Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića u Somboru. Lijepo i sunčano subotnje jutro prošlo je ugodno i brzo u molitvi, pjesmi i pričama patera Mate o životu Hrvata u Bačkoj – Vojvodini. Svakom svojom rječju pater Mato nam je pokazao što znači biti pravi domoljub i rodoljub, u najljepšem smislu te riječi – što znači diviti se rijekama, ravnici, žitu, cvijetu, urednom dvorištu, kulturnim i povijesnim spomenicima Hrvata i katolika u Vojvodini, a nadasve našem hrvatskom čovjeku.

Rano poslijepodne stigli smo u Suboticu koja nas je očarala svojom kulturno-povijesnom baštinom. Razgledali smo katedralu sv. Terezije i grad, a poslijepodne smo stigli na salaš obitelji Matarić koja nas je velikodušno odlučila ugostiti i počastiti večerom. Kakva gostoljubivost, kakva velikodušnost, kakva ljubav! Nakon samo nekoliko sati osjećali smo kao da odavno poznajemo Matu i Mariju Matarić! Uz zvuke bunjevačkog folklora okusili smo rane trešnje, pravi bački paprikaš, osvježili se u hladu, zaigrali nogomet, razgledali etno zbirku obitelji Matarić i punoga srca zaplesali kolo. Bilo je lijepo vidjeti kako se laici iz Leskovca i Zagreba pomalo upoznaju i uživaju u druženju. Sljedećeg dana gospodin Matarić, hrvatski gradski vijećnik u Somboru, bio je i naš domaćin u Gradskoj kući.

Očarala nas je građevina u neoromanskom stilu. Sombor je nekad, u vrijeme austrijske i mađarske vlasti, bio središte županije i zato ima tako velebnu zgradu za vođenje vlasti. Prije toga, 120 godina njime su vladali Turci, koji su ga na kraju mirno napustili. O porazu Turske i danas govori slika u glavnoj dvorani Gradske kuće koja prikazuje bitku kod Sente. To je najveće ulje na platnu u Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji. Površina slike je 28 m2 i bilo je potrebno srušiti dio zida kako bi se stavilo sliku na mjesto gdje i danas stoji! Zanimljiva kompozicija, likovi u ljudskoj veličini, perspektiva koja nas uvodi u sliku kao aktivne promatrače, sindrom Mona Lise i autoportret umjetnika, veliki pozlaćeni okvir, očarali su nas u ovoj prelijepoj dvorani dok smo slušali o povijesti Sombora.

Pater Mato pokazao nam je i četiri hrvatska grba na stropu, koja još i danas stoje kao dokaz prisutnosti Hrvata na tim prostorima. To je ujedno i dokaz tradicije tolerancije i suživota na području Sombora i Bačke još iz vremena Austro – ugarske Monarhije. Uslijedila je Sv. Misa u karmelićanskoj crkvi sv. Stjepana, pored Karmelskog samostana i Gradske kuće. Zadivila nas je veličina ove građevine koja izgleda kao katedrala i zvuk njenih orgulja koji je uveličao slavlje. Lijepo je bilo osjetiti naše zajedništvo i mir u nama. Razgledali smo i franjevačku crkvu Sv. Trojstva, a od župnika smo čuli kako vjernici žive danas.

Danas je u Somboru 10-11.000 vjernika. Od toga je 60% Hrvata, a ostalo su Nijemci i Mađari. Župnik je Hrvat, a kapelan Mađar. Uživali smo u zelenilu najzelenijeg grada nadaleko, čak i u europskim razmjerima. Prije 100 godina posađeno je puno stabala – bođoša, kako bi se smanjilo obolijevanje od tuberkuloze. Danas Sombor ima 18.600 stabala, 120 km ulica, a 121 km zelenila ili 27 m3 zelenila po stanovniku! S ponosom smo pogledali Hrvatski dom u kojem već puno godina Hrvati čuvaju svoju narodnu baštinu.

Na kraju smo se uputili natrag u karmelićansku crkvu kako bismo je pobliže razgledali i pomolili se na grobu Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Odluka o gradnji crkve donesena je 1828. Kad je dovršena do svodova, ponestalo je novca pa je godinama služila za parkiranje kola seljacima koji su dolazili na tržnicu. Ti isti seljaci odlučili su svojim novcem dovršiti crkvu, i 1902. je završena. Karmelićani je preuzimaju 1904. i pored nje grade samostan s podrumom i dva kata u kojima su 33 ćelije, knjižnica i sve ostale potrebne prostorije. Tu su i orgulje pod zaštitom sv. Male Terezije, nekad treće po veličini u Jugoslaviji, iza zagrebačkih i đakovačkih, a danas najveće u Srbiji. U prostoriji pokraj ulaza cijele se godine mogu vidjeti jaslice, a u hodniku ispovjedaonica u kojoj je ispovijedao o. Gerard.

Zanimljivost je i kipić Majke Božje Bistričke, koji je postavljen u sjećanje na hodočasnika koji je tri puta pješice hodočastio u Mariju Bistricu (9 dana u jednom smjeru!) početkom prošlog stoljeća kako bi izmolio ozdravljenje svoje kćeri, te zahvalio za vlastito i kćerkino ozdravljenje. Kad smo razgledali sve divote crkve, pater Mato nas je sve okupio oko groba Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića. Govorio nam je o procesu za njegovo proglašenje blaženim i svetim koji je otpočeo 1985. i o čudima koja su se dogodila njegovim zagovorom. Pomolili smo se o. Gerardu i zahvalili njemu i dragom Bogu na ovim predivnim danima punim veselja i mira, molitve i pjesme, na novim poznanstvima i lijepom vremenu, koje nas je zaista poslužilo da doživimo sve što je naš pater Mato za nas s puno ljubavi isplanirao i pripremio.

Što na kraju reći? Hvala pateru Mati i našim dragim časnim sestrama! Bilo je predivno! Vratili smo se bogatiji i mislim da se svi slažemo s paterom da je još puno toga ostalo za drugi put. Veselimo se tome u nadi, da će tada biti s nama i oni koji ovoga puta nisu mogli.

Suzana Plavec

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

two × two =

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

Current month ye@r day *